Detinjstvo
Zašto plačem nad vremenom ?
Zašto je detinjstvo najlepše?
Zato što tad nismo marili ko ima para ,a ko ne..
Zato što tad nismo oblačili skupu odeću i gledali one koje imaju jeftinu.
Zato što tad nismo uopšte marili za odeću...
Zato što nismo marili za skupa kola i nakit.
Zato što tad, nismo marili za materijalne stvari uopšte...
Bilo je bitno samo ono što osećamo.
Bilo je bitno samo ono što i sad treba da bude najbitnije.
Ono čisto ,neiskvareno , što smo samo kao deca ,svi mogli da osetimo..
Taj osećaj ne možete da povratite, zato što ste ga izgubili dok ste se davili u moru materijalnih stvari.
Ne možete čak ni da se setite kako je biti opet mali i osetiti tu istinsku ljubav..
Zato ćete ,koliko god imali para, biti uvek siromašni ,jer ćete u duši imati rupu koja nikad neće biti popunjena..
Eto ,zato ja plačem..Kad vidim ovaj svet..
U kome je materijalna stvar najvažnija..
Iako je najvažnije ono što imaš u duši ,svoje sećanje i svoju ljubav, sve to može biti prodato za par novčanica..
Zato je detinjstvo najlepše blago koje treba čuvati duboko u duši u kovčegu kao najvredniji dragulj sveta.
Ali bitno je da je to " onaj pravi " ! 

